Postoje neke stvari koje vrijedi zaštititi. Međutim, neke od ovih stvari znaju biti i očite i nejasne u isto vrijeme. Irhad Suljić, novinar i vodič za planinarenje, preuzeo je jednu od radionica naše ljetne škole kako bi objasnio razlike i potrebu za zaštićenim područjima u Bosni i Hercegovini. Irhad nije samo novinar, već i strastveni planinar i trener, kao i aktivni sudionik u platformama za očuvanje okoliša. Na ovoj radionici odlučuje definirati razliku između zaštite okoliša i ekologije, kategorizaciju zaštićenih područja i pitanja lokalne i federalne podjele otpada.

Jako česta nepravilnost u Bosni i Hercegovini je što ljudi miješaju zaštitu prirode i ekologiju. Tačnije je reći da ljudi koriste pojam ekologija umjesto zaštite prirode. Ekologija je naučna disciplina biologije, pa se ne smije koristiti za stanje ili zaštitu okoline, odnosno za životnu sredinu. Komponente životne sredine su razne. Možemo pričati o zaštiti zraka, vode, prirode, otpada i još mnogo. Ali najveći problem u Bosni i Hercegovini sa zaštitom prirode jeste da je zemlja bogata sa šumama, jezerima, planinama, rijekama, itd., a imamo daleko najmanje zaštićenih područja.

Ukupno ima šest kategorija zaštite. U prvoj kategoriji imamo pod A, strogi rezervat prirode i pod B, područje divljine. Druga kategorija je nacionalni park. Treća kategorija je spomenik prirode. Četvrta kategorija je područje upravljanja staništem. Peta kategorija je zaštićeni pejzaž. Šesta kategorija su zaštićena područja za upravljanje resursima.

Drugom kategorijom uglavnom se bavi Bosna i Hercegovina, s četiri nacionalna parka: dva koja su proglašena za vrijeme Jugoslavije i dva proglašena nakon rata. Ovi parkovi su Nacionalni park Sutjeska, Nacionalni park Kozara, Nacionalni park Drina i Nacionalni park Una.

Međutim, Bosna nema nijedno područje pod prvom ili četvrtom kategorijom, a mnoga od registriranih područja zaštićena su samo na papiru, bez praktično dostupnih resursa. Postoje čak i pitanja oko registracije zaštićenih područja, poput nacionalnih parkova koji omogućavaju invazivne ljudske akcije. To samo potvrđuje da se država ne bavi zaštitom.

Potpuno drugačiji problem dolazi zbog slabog sistema upravljanja otpadom. Irhad je objasnio da Bosna i Hercegovina ima četiri službene sanitarne deponije, čak ni blizu onoga što je potrebno da bi se ispunili zahtjevi zemlje. Mnoge općine koriste ličnu, ali ilegalnu deponiju koja ne slijedi zakonske sigurnosne zahtjeve. Iako je reciklaža popularna tema u okviru održivosti i zaštite, legalne i ilegalne deponije rijetko prolaze kroz proces sortiranja. U jednom konkretnom primjeru, deponija koja se koristi za Mostar i mnoge manje općine je legalizovana 1990-ih godina.

Povezano pitanje je ko treba biti odgovoran za upravljanje otpadom. U Bosni i Hercegovini, ta odgovornost pada na proizvođače: drugim riječima, ako firma stvara otpad, onda mora i platiti naknadu. Ova naknada teoretski ide za fondove održivosti, ali se ovaj novac često izgubi u sistemu. Rezultat su niski fondovi održivosti i premalo novca za stvaranje boljih deponija ili rješenja. Što je još gore, to znači da većinom građani ili nisu svjesni svoje odgovornosti ili nemaju uopće znanje o tome kako preuzeti odgovornost.

Irhad je radionicu okrenuo u novom smjeru s temom socijalnih medija. On je skrenuo pažnju na moć koju mediji imaju u širenju svijesti, ali i na to kako bosanska vlada zloupotrebljava tu moć. „Jednostavno, te priče nemaju prostora,“ kaže. „X puta sam čuo: 'Koga je briga za medvjeda ako ljudi nemaju šta da jedu?' To je po meni zamjena teza, tako ne ide razmišljanje (...) treba potaknuti određen PR, određeni marketing, da se i mediji i građani dobro informišu o tome i da hoće i da pričaju o tome.“

Međutim, radionica je završila u pozitivnijem tonu: Irhad najviše vjeruje u moć ljudi, a posebno u moć mladih. „Mislim da su (mladi) trenutno jedini način“, odgovara na pitanje iz publike. „Bilo je nekoliko akcija da se ovakve vrste predavanja ugrade u škole. Ali trebaju im i životne lekcije od roditelja, filozofske lekcije od starijih. To treba da bude lančana reakcija. Ako predajete kako predavati, i to uključite u škole... Mislim da je to jedini pravi način da se stvori promjena. Obrazovanje mnogo znači. Znači sve. A mi to i radimo.“

Uma Hamzić, saradnica

studentica engleskog jezika

Uma Hamzić je studentica engleskog jezika i književnost u Sarajevu. Voli debatirati o standardnom jeziku, pisati knjige i priče o likovima iz Bosne, te avanture. Radi kako instruktorica engleskog jezika na internetu.