David je naš polaznik-povratnik, tj. David je već dvaput pohađao Ljetnu školu. Stoga nam je napisao kratki tekst u kojem piše o Sarajevu kakvog ga on zna:
Dobro se sjećam kako sam proveo prvi petak u Bosni: iftar na Žutoj tabiji i prvi zalogaj ćevapa. Crveni krovovi mahale i bijele munare, skakavci i leptiri u travi. Čuda Sarajeva su blizu, izravno – od aerodroma do ovoga razgledničkog pogleda samo dvadeset minuta. Živio sam u Sarajevu dva ljeta, i naravno nisam gledao takav pogled svaki dan. Oba ljeta sam stanovao u Novom Sarajevu – prvi put na sedmom spratu visoke zgrade na sjevernoj strani Miljacke, i drugi put na osmom spratu visoke zgrade na južnoj.
Čuda Novog Sarajeva su drugačija: trčao sam uz Miljacku i vidio sam kako starac bere zovu, i refleksno sam udahnuo dublje da pomirišem cvijet. Na Bajram sam otkrio prozore da bolje čujem putujući puhački band sa sedmog sprata. Jeo sam lubenicu skoro svaki dan, i samo silom nisam jeo ćevape za ručak i za večeru. Šetao sam u šumskoj tišini po šarenoj stazi boba visoko nad gradom.
Mom istraživanju je pomagala geografija Sarajeva: između brda se nalazi grad u obliku dugoga i uskog pojasa muzeja, restorana, spomenika, crkava i džamija. Sve nedaleko od tramvajske stanice. Mapa grada uokvirena hladom Vrela Bosne na zapadu i Bijelom tabijom na istoku. Sarajevo je idealan grad za učenje jezika: nije selo niti metropola. Sarajlije su gostoljubivi i istovremeno kozmopolitski – «susret kultura» je odličan naziv za grad. Tačke susreta su vidljive: crveno-bijele stijene otomanskog dijela grada obrubljuju žute i bež profinjene zgrade austrougarskog doba. Poslije poslijeratnih staklenih zgrada Marijinog Dvora prolaziš uz trošne betonske zgrade Titovog doba.
Išao sam u Sarajevo jer me zanima nemoguća zemlja Jugoslavija, i čini mi se da je bosanski umnogom «najneutralnija» varijanta jezika. Čuo sam od kolege da je Udruženje Lingvisti odlična škola, i prvi put sam učio kod njih dva mjeseca preko programa Critical Language Institute u državi Arizoni. Već mnogo godina učim ruski jezik, i imam puno iskustva u učenju jezika u inozemstvu. Mogu reći sigurno da je škola Lingvisti najbolja. Nastavnici su svi društveni, obrazovani, interesantni, zainteresovani, strpljivi (posebno na temu košarke), i naravno umiju predavati sve aspekte jezika, od gramatike do kulturnih nijansi. Kad sam odlučio provesti još jedno ljeto u području bivše Jugoslavije, znao sam da moram učiti drugu varijantu jezika u drugoj zemlji: u Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu, ili negdje na Jadranu. Ali toliko sam volio grad i posebno Udruženje da sam opet išao u Sarajevo. Nastavnice su mi dale na rastanku malog Vučka od drveta, on sjedi na pisaćem stolu na fakultetu. Gledam ga i sad želim vidjeti Sarajevo zimi, prekriveno snijegom…
Comments