Oslobađanje jezika kao oslobađanje škole

četvrtak, 2. mart 2017.

Nekoliko dana prije Međunarodnog dana maternjeg jezika u Mediacentru smo razgovarali o žargonu, razgovornom jeziku i o stavovima koje imamo prema govoru mladih i općenito nestandardnim idiomima. 

Transkript sa razgovora možete preuzeti u PDF formatu

Ovdje donosimo nekoliko zanimljivih odgovora.

Sandra Zlotrg: Prvo pitanje za Namira. Da li su žargon i psovke uopće tema u školi? Da li se obrađuju i na koji način?

Namir Ibrahimović: Žargon i psovke su govor ulice i kao takav su nedobrodošle unutar škole i nešto su što djeca ne smiju izgovarati. Radili smo lektiru Maka Dizdara Kameni spavač i njima tamo poprilično toga nije bilo jasno. To je jezik koji ne razumiju i moraju koristiti rječnik, a i kad dođu do značenja riječi, ne mogu povezati o čemu se radi. Zadatak koji sam im dao bio je da napišu riječi koje oni govore i na taj način opišu Kamenog spavača. Što se tiče obrazovanja, psovka je prognana. U čitanci za 8. razred bila je priča Darija Džamonje u kojoj glavni junak, koji je i pripovjedač, govori o odrastanju. U jednom trenutku pojavi se psovka, mislim da je glasila jebem ti mater. To je godinama trajalo kao primjer loše čitanke jer sadrži psovku. To je nešto što je trebalo izbaciti iz nastavnog plana i programa. U devetogodišnjem nastavnom planu i programu te priče nije bilo. Druga situacija u kojoj se pojavljuje psovka je kada učenik opsuje. To je opet situacija gdje se sazivaju sjednice, o tome se priča, i nekako se i pređe preko toga ako je učenik opsovao učeniku, ali ako je upućena nastavniku, strogo se kažnjava. Kao i seksualnost i priča o religiji, psovka je također tema o kojoj se ne razgovara i nju učenici ne mogu koristiti. To je jedan od prostora koji ih zanima. Škola u taj prostor ne ulazi, a đaci ne osjećaju slobodu da o tome govore. 

(...)

Sandra Zlotrg: Marina, često pišeš o kondomima na stranici Krajnje neuračunljive. Na koji način si iskoristila ovu platformu da progovoriš o stvarima koje nisu uobičajene i zašto se stranica zove Krajnje neuračunljive? Mogle ste biti Krajnje histerične, Krajnje ludače, Krajnje šizike i sl.

Marina Veličković: Ime ima veze s tim što sam ja pravnica. Neuračunljivost postoji kao pravni koncept. To mi je bilo zanimljivo – kako se oduzima kapacitet da žene svjedoče o nečemu ili da imaju momenat samopercepcije; koliko se svjedočenje žene smatra objektivnim ili subjektivnim. Neuračunljivost je bila u kontekstu oduzimanja prava ženama da tvrde da je nešto stvarno i pogleda na njihovo iskustvo kao samo iskustvo, a ne kao na činjenicu. Ja sam izbjegavala korištenje riječi pička i kurac osim ako ih nisam problematizirala. S jedne strane, nisu loše riječi, ali postoje u društvenom kontekstu u kojem su rodno uslovljene. Kada ih koristimo, postoji momenat društvenog prtljaga koji sa njima ide. Kada je prošle godine bio homofobni napad u Kriterionu, neko je napisao: Homofobi su pičke. Pola feministkinja je bilo zadovoljno time što muškarci reaguju na homofobiju i što se bar malo ruši heteronormativni zid, ali mogu li biti išta osim pičke? Tako da postoji taj momenat u kojem treba kritički preispitati šta govorimo kada govorimo te neke stvari. Neki dan sam se iznervirala pišući o napadu u Super Super klubu u Zagrebu i napisala: Odjebite. Onda sam shvatila da sam opsovala na postu, pomislim, to čitaju djeca, ali onda sam shvatila da im to sigurno nije prvi susret s tom riječi. Što se tiče kondoma, fascinantno mi je što se to smatra tabuom, ali u krugovima u kojim se ja krećem o tome se priča. Tu vidim zid između privatnog i javnog. 

(...)

Sandra Zlotrg: Anese, kako ti komentiraš da je izjava o prokišnjavanju autobusa postala viralni hit?

Anes Osmić: Djeca koriste jezik da povrijede druge i umiju da budu zlobni. U tom smislu treba da postoji odgovornost nastavnika da objasni da djevojka ne može drugačije da govori. Mislim da je ona prošla ozbiljnu torturu i kada sam gledao druge snimke u kojima se pravda, to je bilo pretužno. Tu nema trunke njene krivice, dakle ona se pravda zbog načina na koji govori. Mislim da je i to tema o kojoj treba govoriti. Nelagode koje imamo u jeziku su i nelagode naše svakodnevnice. Kada ste spomenule kondome, pored mene je u prodavnici stajao momak koji je stalno prilazio polici sa kondomima, da bi, kada je došao na red, uzeo kondome. To pokazuje koliko treba razgovarati o tim stvarima jer, ako ne govorimo, to može prouzrokovati veće probleme. 

 

Cijeli razgovor dostupan i na platformi Doomags. 

Sandra Zlotrg, PROFESORICA BHS JEZIKA

izvršna direktorica

Magistrica lingvističkih nauka. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu studirala bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnosti naroda BiH i komparativnu književnost. Radi kao lektorica i kao profesorica BHS jezika kao drugog/stranog. Zanima je feministička lingvistika i uživa u objašnjavanju kako gramatička pravila imaju smisla.

Comments

© 2015 lingvisti.ba All rights reserved.