Generička upotreba muškog roda od samog početka
U ovom članku prikazat ću rezultate istraživanja koje sam provela radeći na svom diplomskom radu. Sagledala sam odrednice iz Rječnika bosanskoga jezika, autora Senahida Halilovića, Ismaila Palića i autorice Amele Šehović, i Rječnika hrvatskoga jezika autora Vladimira Anića s obzirom na rod, s ciljem da vidim kako se one definiraju i oprimjeruju. Nažalost, ovaj poduhvat pokazao se kao veoma svrsishodna rabota.
Kroz analizu sam pokušala dekonstruirati društveno nametnutu i konstantno perpetuiranu stereotipizaciju mjȇstā koja u najšire shvaćenom pojmu kulture zauzimaju žene i muškarci. S obzirom na to da rječnik predstavlja korpus riječi koje postoje i koriste se u jednom jeziku, vrlo je važno pravilno ih definirati jer njihove definicije predstavljaju njihova značenja, a značenja koja im se pripisuju u isto vrijeme odraz su kulture u kojoj su riječi nastale i nose sa sobom vrijednosti koje određeno društvo baštini i cijeni.
Već u pristupnom dijelu Rječnika bosanskoga jezika (RBJ) primijetit ćemo da se muški rod upotrebljava za označavanje obaju rodova. Tako se u uvodu kaže kako su se radeći na ovom rječniku autori (su se) nastojali dosljedno držati pristupa koji su usvojili (Halilović, Palić, Šehović 2010: 7), iako autorski tim sačinjavaju dva autora i jedna autorica. Ovakav princip generičke upotrebe muškog roda nastavljen je i u definiranju odrednica. Također i činjenica da se oblik imenica za ženski rod u odrednicama rječnika sistemski navodi (ako se navodi!) posebno u obloj zagradi predstavlja diskriminaciju u jeziku, jer se označavanje ženskog roda time predstavlja kao obilježeno, kao drugo u odnosu na normu, kao jedna od varijanti, i to manje važna.
U uputama za služenje Rječnika hrvatskoga jezika (RHJ) stoji da ako se spol može iskazati oblikom i u natuknici i drugačije, onda je to označeno znakom + (Anić 1998: 1410), što je u nastavku oprimjereno na sljedeći način: prȍfesor (ž spol + profesòrica). Iz ovoga zaključujemo da se oblik u muškom rodu uzima kao generički, onaj koji upućuje i na muške i na ženske entitete, tj. kao dominantni oblik koji pokriva oba spola, dok se ženski oblik shvata kao manje važna oblička varijanta koja se također može (ali ne mora) upotrebljavati da obilježi ženski spol.
Nakon ovoga Anić zaključuje kako se u čovjekovoj prirodi spol kao semantička činjenica ne javlja kao jezikom izražena potreba u svemu što čovjeka okružuje te kako značenja riječi ženskog roda mogu biti vrlo različita i nepredvidiva (sic!), a sve zbog toga što je spol semantička razina jezika, a rod gramatička. (Anić 1998:1410)
Anić se kroz čitavu uputu za korištenje rječnika obraća korisniku, time formalno isključujući korisnice iz opsega čitateljstva kojem se obraća. To nas upućuje na zaključak da autor ne obraća pažnju na rodno osjetljivi jezik, jasno odabirući generičku upotrebu muškog roda kao uzus pisanja i ophođenja.
Ekscerpiranu građu podijelili smo u nekoliko kategorija prema zaključcima koje smo donijeli o pojedinim grupama riječi koje su bliske po semantici, po riječi koja se koristi pri oprimjerivanju, po pristupu u definiranju i sl. Pokušat ćemo pokazati kako se pri oprimjerenju odrednica žene pojavljuju u najvećem broju slučajeva vezane za negativnu semantiku, bilo to u pridjevima, prilozima, veznicima ili glagolima.
Ko je čovjek, i slična pitanja
Za sami početak naše analize opisat ćemo nekoliko općenitih zapažanja o odnosu prema kategoriji roda u navedenim rječnicima. Imenice se općenito u definiranju odrednica koriste u muškom rodu. Pri definiranju imenica najčešće se upotrebljava konstrukcija pokazna zamjenica onaj + odnosna zamjenica koji. Tako će u RBJ akcionar biti definisan kao onaj koji posjeduje akcije, dionice, član dioničkog društva; dioničar. Pri definiranju pridjeva i priloga upotrebljava se češće samo zamjenica koji, pri čemu se čak i uz nju u primjeru često pojavljuju imenice ženskog roda. Tako će pridjev lȁjav u RBJ imati za primjer lajava žena. Upotrebom zamjenice koji u definicijama se sve ono, i pozitivno i negativno, što se o osobama može reći uz pomoć ove kategorije riječi, pripisuje jedino i samo muškom rodu.
Jedini izuzeci od upotrebe zamjenice u muškom rodu koji na početku definicije jesu u odrednicama koje imaju redom negativnu konotaciju i odnose se na žene kojima se pripisuju negativne osobine. Ovi izuzeci isključuju muški rod zamjenice u definiranju obično na temelju stereotipa i predrasuda koji se u društvu vezuju za žene a ne muškarce, no te stereotipe nedopustivo je unositi u rječnike. Takav je slučaj sa riječima torokuša i govoruša, pa je u RBJ toròkuša definisana kao ona koja toroče, koja voli torokati, a u RHJ kao ona koja toroče te je u oba slučaja naglašeno da je u pitanju pežorativan izraz. Riječ govòruša u RHJ je definisana kao ona koja mnogo govori; govorljivica.
S obzirom na to da se u velikom broju odrednica iz kategorije imenica, za upućivanje na ono što riječ označava, kao i za oprimjerivanje koristi imenica čovjek, uputno bi bilo da se pozabavimo značenjima koje ova imenica ima u oba rječnika.
U rječnicima riječ čovjek ima dva oprečna značenja. U prvom od tih značenja slažu se oba rječnika i u njemu se čovjek definira generativno za označavanje ljudskog bića bez obzira na spol. RBJ zatim navodi značenje muškarac u zreloj dobi. Dakle, tu se pojavljuje drugo značenje koje više ne pokriva sve osobe, već samo one muškog spola. U RHJ drugo značenje je nešto manje isključujuće i kaže da je to odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola. Upravo zbog ovih dvaju oprečnih značenja nije uputno koristiti ovu riječ pri definiranju imenica koje se odnose na pripadnice/ike oba spola. U oba rječnika se pojavljuje i značenje neodređenog subjekta u rečenici.
U RBJ će se pojaviti dva dodatna značenja koja ne srećemo u RHJ a koja se odnose na značenje supružnika te na pozitivnu karakterizaciju osobe za koju kažemo da je čovjek. Dakle, sama imenica čovjek ima pozitivnu semantiku za koju se ne veže niti jedno pogrdno značenje. Čak su i fraze u kojima se ta imenica upotrebljava u oba rječnika uglavnom sve pozitivne semantike: pravi ~, ~ i po, svjetski ~, čudo od ~a, ~ od oka, duša od ~a, veliki ~, komad ~a, ~ od pera. S obzirom na činjenicu da ova odrednica može značiti i ljudsko biće općenito i zrelog muškarca specifično, upotreba ove imenice pri definiranju ili pri oprimjeravanju odrednice čini se neumjesnom. Ona može biti diskriminirajuća prema ženama jer ih isključuje iz učestvovanja u značenju. Kada god kažemo „čovjek“, uprkos generičkom značenju bića oba spola, nama će se u svijesti ipak pojaviti slika muškarca, a ne žene. Upotreba ove riječi pri objašnjavanju odrednica tako doprinosi manjoj vidljivosti žena u rječnicima.
Zašto je drolja prostitutka i fuksa i kurva i uličarka, a kurvar nema sinonima?
Imenice ženskog roda koje imaju negativnu semantiku u rječnicima često imaju mnogo više sinonima nego imenice muškog roda sa sličnim ili bliskim negativnim značenjima. To se posebno odnosi na imenice koje označavaju ženu kao seksualno slobodnu osobu. Pri tome se čini da su dodatna značenja nekada potpuno proizvoljno dodana, te se u definiciji poseže za nekom vrstom moralne osude, što nije slučaj sa bliskoznačnim imenicama koje se odnose na muškarce. S obzirom na to da ne postoje potpuni sinonimi i da se sinonimne riječi biraju prema približnosti značenja pa se često može pogriješiti unoseći u izbor previše sopstvenog jezičkog osjećanja, pri odabiru sinonima za ovakve riječi treba biti dodatno oprezan.
Imenice koje označavaju seksualno slobodnu žensku osobu također dobijaju i mnoštvo prenesenih značenja negativne semantike (npr. prijetvornost, lažljivost, podmuklost, beskarakternost i sl.) te se upotrebljavaju i za negativnu karakterizaciju muškaraca.
Tako će riječ djevòjčura u RBJ imati definiciju moralno posrnula djevojka i niz sinonima bludnica, prostitutka, kurva; dróca je moralno posrnula žena ili drolja; drȍlja uz sebe ima niz sinonima, prostitutka, bludnica, uličarka, kurva, fuksa (u RHJ ista riječ ima značenje: pejor. 1. prostitutka 2. nečasna osoba /o ženi/); fȁćkalica je definirana kao žena moralno upitnog, previše slobodnog ponašanja prema muškarcima, koja time ob. nastoji zadobiti opću mušku pažnju (...) (u RHJ je to žena koja želi uhvatiti prijatelja, prolazno poznanstvo ili muža); kȕčka je definisana kao zla, pokvarena žena: ~ o jedna! i moralno posrnula žena: ~, vucara se sa svakim! (u RHJ stoji samo da je to sinonim za riječ kuja); kȕja je pren. pejor. žena vrlo lošega karaktera ∆ ponašati se kao ~ puštena s lanca pejor. za ženu koja se potpuno odala nemoralu (u RHJ također kučka □ ~ s lanca žena koja se odala nemoralu); kȗrva je žena koja se odaje nemoralnom životu; rospija, bludnica, drolja...
Imenice za muškarce koje imaju negativno značenje imat će daleko manji broj sinonima te imenice za muškarce slobodnog seksualnog ponašanja u definiciji neće sadržavati moralnu osudu. Čak će imati pohvalne i pozitivne konotacije kojima se hvale njihova seksualna potencija ili moć osvajanja žena. To dovodi do zaključka da sastavljači rječnika u njima neravnopravno tretiraju žene i muškarce u odnosu na seksualno iskustvo.
Tako se za odrednicu iskústvo u RBJ navodi primjer: on ima bogato ~ sa ženama. Fàker se definira kao muškarac sklon avanturama seksualne prirode, često oženjen, bez ikakve moralne osude u definiciji. Kȕrvār je muškarac koji je sklon kurvama, ili se odaje nemoralnom životu s kurvama, ali nema moralnog osuđivanja kao što je to slučaj sa imenicama kȕčka ili kàhpija; švàler je osoba koja uspješno zavodi osobe suprotnog spola (ob. muškarac) (sic!), žȅnskāroš je onaj koji uživa u zavođenju i osvajanju žena, kojem nije dovoljna jedna žena nego uvijek traži dodatna zadovoljstva uz druge žene; ženskar.
Primijetili smo i to da u oba rječnika postoji odrednica prostìtutka, ali niti u jednom ne postoji odrednica žigolo koja označava osobu muškog spola koja prodaje seksualne usluge za novac. U RHJ u odrednici žènskār u definiciji se pojavljuje konstrukcija onaj koji trči za suknjama. Upotrijebiti ovakvu rečenicu u svakodnevnom životu u krugu prijatelja bilo bi izrazito seksistično, ali unijeti je još i u definiciju rječnika je nedopustivo jer svodi ženu na komad odjeće koji nosi.
Torokuša, tračara i nadžak-baba u borbi protiv stereotipa
U ovom odjeljku bavit ćemo se odrednicama iz RBJ koje su oprimjerene na način koji podržava rodne stereotipe i predrasude, ili u zagradi sadrže komentare ob. o djevojci, često o ženi i sl. Ovi primjeri govore o tome koje se osobine ili radnje u društvu stereotipno vezuju za žene. Prvo što uočavamo jeste da se sve radnje i osobine koje opisuju pretjeranu govorljivost u primjerima definicija bez izuzetka vezuju za žene (blebetav, gasiti, habernosa, lajav, nadžak-baba, otračati, torokuša, tračara, tračati). Kod torokuša i tračara se odstupa i od uobičajenog načina definiranja onaj + odnosna zamjenica koji te se definira na način: ona koja (...).
Postoji čitav niz pridjeva koji su stereotipno vezani za žene i društveno uvjetovani na način da se od malih nogu osobama usađuju osobine koje odgovaraju određenom spolu. Tako će se i u našem korpusu odslikavati pozicija i slika žene onakve kakvu društvo očekuje da ona bude ili da jeste. Ženski spol se tako veže za nježnost (nježna žena), blagost (blaga djevojka), čednost (uz odrednicu čȅdan stoji napomena ob. o djevojci), čežnju (djevojačka čežnja), krotkost (krotka djevojka), neiskvarenost, suptilnost i sl.
Za ženu se vezuje i histerično ponašanje (histerična žena), materijalno iskorištavanje muškaraca: izmusti, musti, osiromašiti muškarca i sl. Za ženu se vezuju i negativne osobine poput gluposti i sklonosti varanju, npr. u odrednicama tȕka gdje ćemo imati napomenu ob. žena, te u odrednici nȅvjeran sa primjerom nevjerna žena. Žena u ovim primjerima također zauzima poziciju one koja muškarca lovi, pokušava prevarom zadržati i sl.: zagospodariti mužem i njegovom imovinom, zarobiti mladića, izmusti ljubavnika, musti momka, okrenuti momka protiv roditelja, tjerati momka na brak). Za žene se također u ovom domenu vežu odrednice koje upućuju na to da je sve što se tiče domaćinstva i rada u kući njihov prirodni položaj i mjesto: čista domaćica, prava domaćica, gostoljubiva domaćica.
Primjeri negativne semantike vezane za ženski rod
Veliki broj odrednica iz korpusa vezuju imenice ženskog roda (najčešće žena i djevojka) uz negativne ili izrazitno negativne karakteristike, npr. uz pridjeve kao što su debeloguz, grdan, ispijen, kao iz uz riječi koje u društvu označavaju nešto dostojno žaljenja: sažalijevati, žalostan, neispunjen, napaćen, propatiti, izigravati mučenicu, bijedna majka, unesrećiti djevojku. U odrednici bijéda u RHJ vidjet ćemo kako se čak situacija u kojoj žena izdržava muža predstavlja kao njegova velika propast i sramota, dok bi ovakav primjer bio nemoguć sa obrnutim pozicijama.
Na žene se odnose i sve odrednice koje se tiču psihičke nestabilnosti ili se pak zbog njih ista dešava: deprimirana žena, histerična žena, potpuno je pobudalila, pored nje sam poludio, pored nje bih poludio. Niti jedna odrednica koja označava psihičku nestabilnost ne nudi primjer koji bi se odnosio na muškarca. Ovo odslikava duboku društvenu predrasudu o mentalnim bolestima, jer se kroz čitav korpus one vežu samo za jedan spol. Odrednice sa seksualnim konotacijama se u velikom broju također vežu za žene: frìgīdna žena, svi su je imali, žigosati djevojku kao bludnicu...
On radi kao lud, a ona je lijepa kao slika – žena i muškarac kao vršilac radnje i objekat
U korpusu smo uočili da se u velikoj većini primjera muškarac pojavljuje kao vršilac radnje, a žena kao bliži objekat nad kojim se radnja vrši. Ona je ta koju neko gleda, dira, vuče, dijeli s nekim, kupuje, laska joj i sl. Veliki broj primjera sadrži u sebi odrednicu djevojka i žena te ćemo navesti samo primjere iz RBJ. Primijetit ćemo da se djevojka kao primjer u svim ovim odrednicama pojavljuje kao objekt nad kojim se vrši radnja, kojim se upravlja ili kao objekt nečije žudnje. Muškarac se implicitno pojavljuje kao vršilac radnje. Veliki broj primjera se odnosi na vršenje radnje koje podrazumijeva fizički kontakt, često seksualni: držati, faćkati, ispipati, milovati, obgrliti, ščepati, poljubiti djevojku; ovo stvara sliku djevojke ili kao čisto seksualnog objekta (faćkati, ispipati, milovati, obgrliti djevojku) ili osobe nad kojom se upotrebljava gruba fizička sila (ščepati djevojku).
U nekim primjerima se čini kao da ona nema nikakvu kontrolu nad sopstvenim integritetom i slobodom odlučivanja, već ju se jednostavno daje muškarcu na raspolaganje i prikazuje ju se povodljivom ili naivnom: odabrati, oteti, namjestiti, pokupiti, opiti, opustiti, upropastiti, vozikati, zarumeniti, zastiditi djevojku, lov na djevojke. Posebno su interesantni primjeri zarumeniti djevojku i zastiditi djevojku jer spadaju u domen rodnih stereotipa koji proistječu iz društvenog uvjerenja da je stid i sram pohvalna osobina kod ženske osobe, koju treba poticati i njegovati, dok se muškarac sa ovakvim osobinama smatra osobom bez karaktera, mlakonjom ili feminiziranim muškarcem.
Riječ žena se nalazi u sličnoj poziciji objekta; ona se otima, lovi, grabi, njome se zabavlja, za nju se neko drugi brine. Drugi joj pružaju materijalna zadovoljstva i utječu na promjenu njenog raspoloženja. Često se pokazuje i kao nesposobna da se brine sama za sebe. Ona se nalazi kao primjer uz sljedeće odrednice: dijeliti, dodirnuti, dograbiti, loviti, nabaviti, namamiti, preoteti ženu; dotaći se žene; recept za osvajanje žena, zabaviti se ženom. I druge imenice koje označavaju ženske osobe nalaze se u sličnom položaju: maziti mladu suprugu, namjestiti snahu u banku, udesiti kćerku, uvesti suprugu u visoko društvo...
Sloboda odabira sopstvenog partnera u rječnicima nije data ženi – to možemo vidjeti u primjerima dati kćer za stranca, podaj mu kćer, udesiti kćerku, dokopao se moje sestre. Opet je implicitni vršilac radnje muškarac koji daje kćer nekome za ženu kao da je ona objekt bez sopstvene volje. Čak i odrednice zapròsiti i pròsiti u oba rječnika podrazumijevaju muškarca koji prosi ženu, ali ne i obrnutu mogućnost da žena zaprosi muškarca jer se ti glagoli definiraju na način da znače ponudu braka ženskoj osobi.
Kod ove kategorije primjera također je interesantno to što se u okviru iste odredničke riječi za dva različita značenja ili čak za isto značenje daju dva primjera od kojih je jedan vezan za ženski, a drugi za muški rod. Primjer koji je vezan za ženski rod ima negativnu, deprecijativnu ili stereotipizirajuću semantiku, a onaj koji je vezan za muški rod ima pozitivnu semantiku. Tako imamo odrednicu kao koja se za muški rod veže primjerom radi kao lud, a za ženski rod primjerom lijepa kao slika. Ovo je slikovit primjer za položaj žene i položaj muškarca u rječniku: ona se najčešće pojavljuje kao fenomen ljepote ili objekat (ljepotica na glasu, ljepuškasta djevojka, zanijela ga je njena ljepota, vranooka ljepotica), dok je muškarac agens, onaj koji pokreće i vrši radnju. Također i uz odrednicu moćan uz muški rod stoji primjer vezan za politiku ili sport: moćan političar, moćan sportista, što su važne sfere društva, a za ženski rod se veže u značenju „koji je fizički atraktivan“: moćna cura. Muškarcima je dakle pripisana stvarna, tj. politička moć, dok ženama pripada moć u sferi seksualnosti ili fizičke privlačnosti.
Problemi u definiranju odrednica
Problemi koji se javljaju u definicijama odrednica obuhvaćaju različite slučajeve, od navođenja neprimjerenih sinonima, izbacivanja određenih značenja iz ženskog oblika imenice za vršitelja/icu radnje i sl. Prvi primjer na koji smo naišli veže se za odrednicu alàpača u RBJ za koju se navodi sinonim prostakuša što ne ulazi u okvir značenja ove riječi. U definiciji odrednice amàzōnka se za objašnjavanje koristi sintagma „žena ratnik“ umjesto da se upotrijebi riječ koja u jeziku već postoji za obilježavanje ove sintagme, ratnica. Za odrednicu pénis u RBJ stoji definicija u kojoj se naglašava da se penisom u stanju nabreknuća (erekcije) prodire u vaginu. Ostaje potpuno nejasno zašto je to u definiciji naglašeno i zašto je relevantno za definiranje ove odrednice. U RHJ se ne pojavljuje ovakvo objašnjenje, već samo stoji da je to spolovilo, muški spolni organ.
Također se unekoliko razlikuju i definicije odrednica djévac i djèvica u RBJ. Za odrednicu u muškom rodu dato je objašnjenje kako je to onaj koji živi u djevičanstvu, koji nema spolnog iskustva, dok se kod odrednice djèvica naglašava da je to nevina ženska osoba. Vjerovatno je to zato što se djevičanstvo u patrocentričnom društvu ističe kao vrlina žena ali ne i muškaraca.
Kod odrednica domàćin i domàćica u RBJ nalazimo da u ženskom obliku ova imenica nema veliki broj značenja koje ima muški oblik, a koji bi se mogli i trebali odnositi na oba spola. Domaćica se tako ne definiše kao ženska osoba koja upravlja kućom, kao starješina ili glava porodice; to je značenje rezervirano samo za muški oblik. Također je izbačeno značenje u kojem bi domaćica bila osoba koja odgovorno i savjesno upravlja kućom. Kao i kod mnogih drugih imenica prvenstvo se daje značenju koje upućuje na bračni status ženske osobe – domaćinova žena.
U RHJ stanje sa ovim odrednicama je slično. Ni u ovom rječniku domaćica ne može biti ona koja je glava porodice, ili starješina. Ni ostala značenja se ne razlikuju od onih u RBJ. Situaciju sličnu ovoj prepoznat ćemo i kod definiranja odrednica gȁzda i gȁzdarica, te mȃjstor i mȃjstorica u oba rječnika. Muški oblik gȁzda preuzima niz značenja koja pretpostavljaju poziciju moći, materijalnog blagostanja ili bavljenja određenim poslom, dok se za ženski oblik ove odrednice vežu samo dva značenja, od kojih je jedno gazdina žena, a drugo ona koja iznajmljuje stan ili sobu.
Zašto ima čistačica, ali nema gospodarica?
Veliki broj imenica sa značenjima vršitelja radnje, nosioca osobine ili titule, naziva za profesije i sl. u RBJ pojavljuje se samo u muškom obliku, uprkos tome što se u većini slučajeva može odnositi i na žene i na muškarce i što postoje tvorbene mogućnosti za oblik imenice u ženskom rodu. Jedan broj ovih imenica odnosi se na profesije vezane za vojsku. Što je čin koji osoba obnaša visočiji, to je manja vjerovatnoća da će postojati oblici i za muški i za ženski spol. Tako nećemo imati admiralku i komandanticu nego jedino admirala i komandanta, ali ćemo zato u RBJ imati brigaridra i brigadirku, potporučnika i potporučnicu, potpukovnika i potpukovnicu, što su niži činovi u vojsci.
Sličan zaključak možemo donijeti i za određeni broj imenica sa značenjem koje se povezuje sa materijalnim blagostanjem, društvenom moći ili visokom profesionalnom pozicijom. Tako u korpusu nećemo imati bankarke/ice, brokerke/ice, akademkinje, bogatunke, brodovlasnice, draguljarke, ekspertice, finansijerke, gospodarice ili guvernerke, već samo oblike ovih imenica u muškom rodu.
Za određeni broj imenica evidentno je da ženski oblik nije odomaćen zbog činjenice da se određenim poslovima u većem broju bave muškarci nego žene. I zaista, rijetko ćemo sresti šumarku ili gvožđarku, no brojnost pripadnica ženskog spola koje se bave ovom profesijom ne bi trebala priječiti postojanje imenice u ženskom rodu. Takav je slučaj i sa imenicama dimnjačar, kačar, rezbar, skladištar, tesar. Sve su to imenice koje označavaju profesije, često zanate, kojima se u našem društvu tradicionalno bave muškarci, ili profesije koje zahtijevaju veću tjelesnu snagu pa se žene njima rijetko bave.
Interesantno je da niti u jednom od rječnika ne postoji riječ gospodarica koja je relativno odomaćena i prisutna u govoru. Također ne postoji niti riječ borkinja koja se također često može čuti u medijskom diskursu.
Umjesto zaključka zahtjev
Na osnovu analizirane građe pokazalo se da je odnos prema rodnoj problematici u oba rječnika sličan. Način definiranja odrednica nije rodno neutralan. Za odrednice koje se odnose na žene mnogo češće se vežu negativni primjeri ili negativna značenja. Sinonimi koji se navode za disfemizme brojniji su i dosta proizvoljni te po asocijativnosti jedno na drugo vežu negativna i nekada jasno nepovezana značenja (primjera radi, za odrednicu glùpača sinonimi su ludača i blesača, dok za odrednicu glùpak nije naveden sinonim ludak).
Pokazalo se također i to da zahtjevi za rodno senzitivnim jezikom nisu dovoljno ispunjeni, te se imenicama u muškom rodu i dalje označavaju i žene i muškarci koje/i se bave određenom profesijom. Vidjeli smo da je stanje slično i u RHJ, no sa nešto većim brojem imenica u ženskom rodu nego što je to slučaj u RBJ.
U perspektivi ovaj rad može poslužiti kao pomoć za unapređenje rodnih pitanja u mogućim novim izdanjima analiziranih rječnika. Pored toga on stoji na raspolaganju svima koji se interesuju za rodnu problematiku u jeziku i koji žele istraživati ovo veoma bitno polje nauke o jeziku. Umjesto zaključka morale bismo iznijeti odlučan i glasan zahtjev za drukčijom praksom u leksikografskoj i leksikološkoj djelatnosti te naravno u realnoj sferi profesionalnog i privatnog života.
Izvori:
1. Halilović, Senahid, Palić, Ismail, Šehović, Amela. (2010). Rječnik bosanskoga jezika. Sarajevo: Filozofski fakultet u Sarajevu.
2. Anić, Vladimir. (1998). Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber.
Cijeli rad možete preuzeti na:
Comments