Prošlog mjeseca održan je Drugi simpozij o bosanskom jeziku u organizaciji Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu. Okvirna tema bila je Istraživanje, normiranje i učenje bosanskog jezika – dosadašnji rezultati, potrebe i perspektive. Amila Selimović je za Školegijum napisala izvještaj. Ako ga niste čitali na Školegijumu...

Glavna pitanja bosanskog jezika

Sedamnaest godina nakon prvog ovakvog druženja, u Sarajevu je, u hotelu Holiday, prošle sedmice održan Drugi simpozij o bosanskom jeziku u organizaciji Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu. Izlagalo se i diskutovalo između pauza za kafe puna dva dana na različite teme,(1) podvedene pod okvirnu Istraživanje, normiranje i učenje bosanskog jezika – dosadašnji rezultati, potrebe i perspektive. Publiku su većinom činili sami učesnici i učesnice, profesori/ce i nastavnici/e, te sadašnji i bivši studenti i studentice. Događaj medijski nije bio popraćen.

Ključne riječi izvedene nakon saslušane većine izlaganja(2) su: bosanski jezik, (jezički) identitet, nacionalni identitet, tradicija, (mi kao) narod, očuvanje jezika, njegovanje tradicije.

Udruženi u neslaganju                       

Učesnici su se složili da je do usaglašenosti u normi teško doći, a i priznali su kako su do sada međusobno vrlo malo razgovarali (iako su radili iste projekte, recimo, izrađivali rječnike). S obzirom na zanemarenost bosanskog u srpskohrvatskom već se u uvodu simpozija (u izlaganju profesora Jahića i profesorice Muratagić-Tune) pozvalo na vraćanje historiji jezika. Standardizacija bosanskog jezika nije završen proces; potreban nam je novi pravopis, nova gramatika, novi, etimološki i onomastički, rječnici.

Osim teze da se pravopisna rješenja za današnje doba trebaju tražiti u davno prošlom, na simpoziju su izrečene još neke zanimljivosti. Recimo, rad o leksičkim višestrukostima u jeziku Alije Nametka nepravedno je pošteđen diskusije, jer je autorica iznijela vrlo radikalne teze o našim i hrvatskim riječima. Kao neobične hrvatske riječi navela je tko, susjedstvo, tijek, ubojstvo, obitelj, poanta, uporaba, kazavši da se ipak najbolje osjećamo sa svojim riječima (sic!). Ovaj očigledni primjer purizma pokazuje svu nezgrapnost utemeljivanja bosanskog jezika u djelima bošnjačkih autora pisanih srpskohrvatskim jezikom i općenito poimanja jezika pisaca kao uzornog govora. Ako tome dodamo i moguće intervencije lektora i/ili urednika, kako danas možemo filtrirati šta je od nabrojanih leksičkih višestrukosti zapravo autorov svjesni izbor?!

A odgovor na pitanje ko smo to mi prožimao je cijeli simpozij, mi – Bošnjaci koji govore bosanski jezik. Čak su i same pozdravne riječi federalnog ministra obrazovanja i kulture Damira Mašića i pomoćnika kantonalnog ministra obrazovanja, nauke i mladih Sifeta Kukuruza bile u ovakvom tonu. Kazali su da bosanski jezik više nije moguće ignorirati, te da je njegovanje njegovog identiteta presudni faktor za kulturu i nacionalnu tradiciju. Posebno je istaknuto neophodno ponovno povezivanje s dijasporom, a najviše s mladim ljudima izvan Bosne i Hercegovine koji trebaju očuvanjem svog maternjeg jezika njegovati ljubav prema domovini. Od toga se malo razlikovao i pozdrav prorektora Univerziteta u Sarajevu Uge Vlaisavljevića, koji je govorio o potrebi da se bošnjački narod osvijesti kroz bosnistiku, dodavši i da je jezik sama nutrina nacionalnog bića.

Uporno ignorirajući jezičku stvarnost u kojoj živimo, mnogo radova bilo je posvećeno dokazivanju da je jezik kojim se govori izvan granica BiH, na prostorima na kojima žive Bošnjaci, bosanski jezik. Zacrtan je i novi cilj za buduća istraživanja – utvrditi gdje sve ima Bošnjaka i opisati njihov jezik, koji se bezuslovno smatra bosanskim.

Jedan rad govorio je o nastavi maternjeg jezika u prvom polugodištu prvog razreda devetogodišnjeg obrazovanja. Autorica je iznijela zanimljivu ideju da je i u tom uzrastu djecu moguće učiti uzornom govoru kroz stihove Maka Dizdara. Šta je to uzoran govor, ostalo je nejasno. Spomenuta je i teza da djeci treba predstaviti zadatak, a ne učiti kroz zabavu. Ipak, ovaj rad nije zaintrigirao prisutne te se o njemu nije kasnije raspravljalo. Na tragu obrazovne tematike, zamjerilo se djeci koja u školama skoro da i ne znaju pisati zadaće pisanim slovima(3).

Zaključivanje

Nakon opsežnih izlaganja (koja je često bilo teško pratiti jer nisu bila popraćena prezentacijama), doneseni su zaključci. Naglašeno je da su svi oni zacrtani prije 17 godina ispunjeni: tako sada imamo gramatiku, pravopis u dva izdanja, dva jednotomna rječnika i jedan višetomni u izradi, te je katedra za južnoslavenske jezike preimenovana u Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik, barem na Univerzitetu u Sarajevu.

Do narednog simpozija, Institut za jezik, Akademija nauka i umjetnosti BiH i Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, što udruženo što samostalno, još će se dogovarati, radit će na utvrđivanju vijeća za planiranje bosanskog jezika, izradi historijske gramatike, digitalizaciji korpusa, izradi nove gramatike, novog pravopisa, različitim leksikološkim i leksikografskim projektima, izučavanju bosanskog jezika u iseljeništvu i regionu, a pružat će i podrške nastavnicima. Ovo su samo okvirni zaključci koje će još Institut jasnije definirati.

Iako je jedna od ključnih riječi bila i nauka i iako se pozivalo na opisivanje prije propisivanja, naučno je na kraju skupa ipak izgubilo bitku pred nacionalističkim. Tema skupa mogla je biti (Bosanski) jezik i (bošnjački) nacionalizam jer su se sve glavne nacionalističke strategije koje je Snježana Kordić prepoznala u slučaju hrvatskog jezika i hrvatskog nacionalizma, u knjizi Jezik i nacionalizam, mogle jasno prepoznati. Naš jezik je ugrožen, potrebno ga je braniti od drugih, razgraničiti sa drugim, očistiti od tuđica, a obogatiti izvornim izrazima. Iz takvog purističkog stava jasan je onda poziv za njegovanjem jezika, koji je tako garant, nutrina nacionalnog bića. Koji je, u konačnici, izvor svijesti o nacionalnom biću. A koji je, zapravo, proizvodi.

Jezička stvarnost koju živimo – ostala je nepropitana. Čemu učimo djecu na časovima jezika? Čemu prevoditi službene dokumente? Kako ćemo pričati o toleranciji u vezi s jezikom (toleranciji prema ćirilici, prema dijalektima, prema žargonu) kada smo još uvijek u ratu?

Sandra Zlotrg, PROFESORICA BHS JEZIKA

izvršna direktorica

Magistrica lingvističkih nauka. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu studirala bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnosti naroda BiH i komparativnu književnost. Radi kao lektorica i kao profesorica BHS jezika kao drugog/stranog. Zanima je feministička lingvistika i uživa u objašnjavanju kako gramatička pravila imaju smisla.