Kakve veze ima gluhoća uha, ako um čuje. Jedina prava, neizlječiva gluhoća je gluhoća uma.

Victor Hugo

Aristotel je još u doba antičke Grčke proglasio gluhe ljude barbarima, polazeći od vjerovanja da je grčki jezik savršen jezik, i svaki pojedinac koji nije poznavao taj savršeni jezik, smatran je barbarom. Jednako tome, gluhi su u startu uskraćivani za obrazovanje; pošto ne mogu čuti – ne mogu ni učiti. Za rani srednji vijek karakteristično je posmatranje gluhoće kao kazne Božije, pošto je vladalo gledište o sluhu kao da je dar od Boga, kako bi se mogla čuti Njegova riječ. Prvi istorijski zapisi o znakovnom jeziku datiraju iz 1620. godine kada je Juan Pablo de Bonet u Madridu izdao knjigu o manuelnom alfabetu (znakovnost u pravom smislu riječi) a koji i danas čini osnovu za jednoručnu abedecu, tako da tek od pojave Juana Pabla de Boneta, španskog svećenika i pionira u edukaciji gluhih, položaj tih osoba u društvu počinje postepeno da se mijenja.

Znakovni jezik je maternji jezik populacije gluhih ljudi, njihovo osnovno komunikacijsko sredstvo. On nikako nije alternativni jezik niti je univerzalan. Postoji internacionalni znakovni jezik koji se naziva “gestuno”, te se koristi pri međunarodnim susretima gluhih osoba. U svakoj državi postoji zaseban znakovni jezik. Interesantna je činjenica da su američki i francuski znakovni jezici toliko slični da gluha lica nemaju problema sa međusobnom komunikacijom. Samo 14 znakovnih jezika u Evropi su standardizirani i priznati. Bosanski znakovni jezik je zakonski priznat 15. septembra 2009. godine i time se određuje puno pravo gluhim licima na upotrebu znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini kao i efikasno učestvovanje u svim segmentima života. Pokrenuta je inicijativa da se standardizira bosanski znakovni jezik i velike napore ulažu “Savez udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH” i regionalna udruženja. Potrebno je naglasiti da pozitivnog pomaka ima, svijest društva se polako mijenja kad se radi o važnosti znakovnog jezika, provode se istraživanja o strukturi znakovnog jezika, njegovim psiholingvističkim obilježjima i ističe njegova važnosti za razvoj gluhe djece. Ovakva istraživanja su doprinijela uvažavanju i priznavanju statusa znakovnog jezika. S vremenom se povećava i broj ljudi koji uče znakovni jezik, što iz potrebe što iz interesovanja. Nisu jedini korisnici i poznavaoci znakovnog jezika gluhe osobe i osobe sa oštećenjima govora, već i njihovi članovi porodica, čujući prijatelji i određeni broj osoba kojima je cilj postati tumač ili se jednostavno zanimaju za taj jezik. Čujuća djeca gluhih roditelja prvo nauče znakovni jezik, pa tek onda govorni.

Bosanski znakovni jezik je konceptualno precizan jezik koji je popraćen starijim znakovima kao i nekim novijim čak inovativnim znakovima. Znakovni jezik je sistematizovan jezik koji uključuje i spelovanje prstima, čitanje sa usana, tj. koriste se znakovi jezičko-gramatičkog reda u nastojanju da se jezik prezentira vizuelno. To je jezik koji je uglavnom popraćen kretnjama, ponekad i izgovorom i skoro svim oblicima neverbalnog izražavanja koji imaju značajnu ulogu u komunikaciji korisnika znakovnog jezika. Uz neverbalnu komunikaciju znakovni jezik dobiva svoj potpuni izražaj, kompenzira ono što se propušta govorom. Šale, aluzije, sarkazam i mnoga izražajna sredstva ovise o facijalnoj ekspresiji, mimikama i ostalim neverbalnim nagovještajima. U govoru, osobe se oslanjaju na tonalitet i intenzitet glasa govornika. Ponekad se među korisnicima znakovnog jezika može uočiti i upotreba pantomime, koja se ne koristi u prevođenju znakovnog jezika, ali može poslužiti u trenucima slabijeg znanja ili kad se radi o idiomatskom znakovnom jeziku. Spelovanje prstima, jednoručnom ili dvoručnom abecedom, dodatak je znakovnom jeziku i veoma je korisno u slučajevima kad određeni pojam nema svoj znak, kod spelovanja vlastitog imena i kada se javljaju složene skraćenice u komunikaciji, kao što su EU, UN, UNICEF i slični. Aktuelno je korištenje ručne abecede u spelovanju pomoćnih glagola, jer su kratki, što se može koristiti radi opismenjavanja gluhih osoba. Pomoćni glagoli se ne koriste u komunikaciji znakovnim jezikom, ali stručnjaci je u ovim područjima preporučuju upravo u tu svrhu. Znakovni jezik posjeduje jedinstvena gramatička pravila i sintaksu, koji se razlikuju i neovisni su od pravila i sintakse jezika čujućih. Ipak postoje neki idiomi koje je teže prevesti na znakovni jezik i neki koje je nemoguće doslovno prevesti. Predrasude su da je znakovni jezik inferioran u odnosu na govor, ali znakovni jezik ima višestruki značaj, pored komunikacije, omogućava gluhim osobama i osobama sa oštećenim govorom da se uključe u društvo, i ima značajnu ulogu u tzv. politici odgoja i obrazovanja gluhih osoba.

Gramatička obilježja riječi, rod, broj i padež, u znakovnom jeziku se u toku izražavanja ne mijenjaju; - imenice ostaju u glavnom obliku. Na primjer, u govoru kažemo: Dodaj mi moju plavu majicu, molim te, doslovni prijevod sa znakovnog bi glasio Dati meni plava majica, molim. Jednako tome, u bosanskom jeziku koriste se glagolska vremena: pluskvamperfekt, aorist, perfekt, imperfekt, prezent, futur prvi, futur drugi i glagolski načini kondicional prvi, kondicional drugi, imperativ, optativ, međutim, u bosanskom znakovnom jeziku se može naići jedino na perfekt, prezent i futur. I naravno, fonetika i fonologija jezika kao naučne discipline u znakovnom jeziku nemaju ulogu. Znakovni jezik se ne može doslovno prevesti na oralni jezik i obratno. Bosanski znakovni jezik se pomalo razlikuje u različitim regijama u Bosni i Hercegovini. Moguće je naići na različite znakove za boje ili naziv mjeseca u godini, ali navedeno ne otežava značajno komunikaciju između korisnika znakovnog jezika.

Tumači znakovnog jezika su izvrsni poznavaoci gramatičke strukture i sintakse govornog i znakovnog jezika, što je od izuzetne važnosti u procesu prevođenja. Tumači znakovnog jezika su oni koji posjeduju izuzetna znanja i vještine znakovnog jezika, uz certifikat kojim to dokazuju. Zvanični certifikat se dobiva nakon završetka završnog, petog stepena kursa znakovnog jezika. Imenovanje sudskog tumača znakovnog jezika se vrši jednako kao i imenovanje sudskog tumača bilo kojeg stranog jezika.

Prema Zakonu o upotrebi znakovnog jezika, organi i institucije vlasti su dužni obezbijediti certificiranog sudskog tumača na zahtjev i za potrebe gluhe osobe, međutim češći je slučaj da gluhe osobe sami osiguravaju sebi sudskog tumača znakovnog jezika. Uloga sudskog tumača znakovnog jezika je kroz prevođenje olakšati pristup pravosudnom sistemu svakoj gluhoj osobi i time joj omogućiti puno učestvovanje u pravosudnom sistemu i to pod jednakim uslovima.

Godine 1951. osnovana je organizacija koja okuplja gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe na području Sarajeva pod nazivom “Udruženje gluhih Kantona Sarajevo”. Udruženje ima za cilj okupiti građane oštećenog sluha, radi zadovoljenja njihovih interesa, pružanja raznih vidova pomoći iz svih sfera života kao i prevladavanje posljedica oštećenja sluha, sve u cilju olakšanja uspostavljanja komunikacije sa okolinom. Udruženje gluhih KS pruža pomoć svojim članovima na sudu, u preduzećima, zastupanju interesa članstva pred trećim osobama itd. Članovi Udruženja su aktivni u kulturno-prosvjetnim, sportskim i ideološkim sekcijama.

Svi zainteresovani za učenje znakovnog jezika mogu kontaktirati Udruženje gluhih KS:

tel/fax: +387 33 227022
email: [email protected]
odgovorna osoba: Jadranka Sidro, sekretarka Udruženja
kontakt osobe: Sabahka Borovac i Jasminka Proho
adresa: Ferhadija 19/3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
web stranica: http://www.deaf-sa.ba/