U okviru mastera 2 FLE (didaktika i lingvistika francuskog nematernjeg jezika) semantika je jedan od predmeta koji me je najviše zaintrigirao. Kao nauka o značenju riječi, krije puno toga i zaista je vrijedna detaljnijeg proučavanja. Ono čemu smo posvetili pažnju tiče se raznolikosti u značenju riječi. Svakako, riječ koja mi je najviše privukla pažnje je rat. Profesorica i vrsni stručnjak u semantici, koja je na čelu semantičkog kružoka SPA (fr. Sémantique des Possibles Argumentatifs – Semantika s argumentativnim mogućnostima), analizirala je riječ rat tokom ratnih dešavanja na prostoru Bosne i Hercegovine. Njen su korpus sačinjavale francuske televizijske emisije koje su uživo prenosile ratna zbivanja u našoj zemlji. Naravno, ona je riječ rat analizirala sa semantičkog aspekta ne ulazeći ni u kakve ideologije. Ipak, njen je zaključak da ova riječ ima bivalentnu vrijednost (i pozitivnu i negativnu), tj. da je aksiološkog (bipolarnog) karaktera.

S moralno-etičkog aspekta složio sam se s njom da je značenje koje stoji u pozadini riječi negativno jer u svom jezgru (fr. le noyau) po definiciji ima upisane sljedeće pojmove: patnja, bol, mržnja, smrt, ubijanje, mučenje itd. Ono u čemu se nismo složili je pozitivan karakter riječi. Njena je tvrdnja da rat ima pozitivnu vrijednost (isključivo lingvističku, ne ideološku) ako se radi o ratu za nezavisnost države u kojem ginu samo vojnici čija je dužnost (po zakonu!) da se bore, odnosno da ubijaju. Koliko god ovo imalo logike, u značenjskom polju riječ rat, po mom mišljenju, ne može nikako imati pozitivnu aksiološku vrijednost. O bilo kojoj vrsti rata da se radi podrazumijeva se da on sa sobom nosi smrt, ubijanje ljudi, patnju i znatne gubitke (ne samo ljudske nego i materijalne). U politici ratovanja stoje čitavi zakoni, ali podloga svih ratova je razaranje i ubijanje (sve i da se isključivo radi o samo ubijanju između vojnika, a za takvu vrstu rata ja još uvijek nisam čuo). Dakle, samo semantičko jezgro nalaže da riječ ima stopostotnu negativnu uvriježenost u jeziku. Profesoricino mišljenje s kojim se svi slažu vezano je za etičku stranu rata s kojom se i ja slažem, no za mene, kao i za većinu Bosanaca i Hercegovaca, ova imenica ipak nema bivalentan karakter. Razlozi su višestruki! Da li je moguće da narod koji je doživio rat i patio tokom njega može za ovu imenicu vezivati nešto više od negativne vrijednosti? Mi, koji smo previše osjetljivi na ovu riječ, reći ćemo da je to nemoguće, što je i moja profesorica odmah razumjela.

Osim ove riječi proučavala je i druge mračne riječi (a ona ih zove les mots sinistres) kao što su: krađa, zločin i silovanje. Te sve tri riječi su negativno obojene i isključivo su jednopolarne i ne mogu nikad imati pozitivnu vrijednost – što je logično. Ipak, nisu li sve tri riječi vezane za sprovođenje rata, tj. da su upisane u značenje riječi rat? I kako onda da ove tri riječi imaju monovalentnu vrijednost, a rat nema? Da li biste se složili da riječi krađa može imati pozitivnu vrijednost? Ako otac ukrade hljeb kako bi nahranio svoju djecu u jednoj kriznoj situaciji kao što je upravo rat, da li ta riječ, tj. djelo može biti opravdano? A šta je s Hugoovim junakom iz Jadnika Jeanom Valjeanom koji je ukrao hljeb da bi nahranio sestrinu djecu i na kraju je osuđen na zatvorsku kaznu? Toliko pitanja koja navode na razmišljanje i sigurno zanimaju mnoge lingviste! Podijelite svoje mišljenje!