Jezičke interferencije u svim jezicima – glavobolja onima koji studiraju jezik!

      Jezičke interferencije neizbježno su zlo koje zadaje glavobolje svima nama koji studiramo ili koji smo završili studij nekog jezika. Po pozivu sam magistar francuskog jezika i književnosti i, na svu sreću, imao sam priliku da naučim još jedan romanski jezik – španski. Svakako, to se zasnivalo na iscrpnom učenju tokom četiri godine na fakultetu. Zahvaljujući tome i kursu španskog jezika u Madridu stekao sam nivo C1.

       U mome slučaju, kao i u slučaju mnogih kolega koje uče dva jezika iz iste porodice (u ovom slučaju romanske grupe jezika gdje pripadaju još i talijanski, portugalski i rumunjski) lako se dešava da dođe do tzv. jezičkih interferencija. Najjednostavnije objašnjeno, to je pojava koja prouzrokuje miješanje jezika iste grupe na bilo kojoj razini komunikacije, kako pismenoj tako i usmenoj. Ta pojava se ispoljava u leksici, morfologiji, sintaksi itd. Najviše je zastupljena kod govornika koji imaju visok stepen poznavanja jezikâ. U tom slučaju, oni nesvjesno miješaju jezike, „ubacuju“ iz jednog u drugog one sličnosti koje vezuju jezike iste porodice.

        Kada se studira više jezika ta pojava zna biti veoma neugodna, naročito kada se polažu ispiti (pisanje sastava, prevodi i sl.). Više puta sam bio „žrtva“ ove pojave zbog koje je moja lektorica francuskog jezika znala često znala zakolutati očima. Tako sam jednom izjavio da ću braniti magistarski rad. U prevodu na francuski, rekao sam défendre le mémoire. Naravno, vodio sam se španskim jezikom i izrazom defender la memoria. Onda me je lektorica čudno pogledala i upitala od koga ću se to braniti i da li sam napadnut. Naravno, radi se o bukvalnom prevodu, tzv. kalku. Glagol defender (u engleskom to defend, a etimologija je latinska defendo, defendere) u ovoj konstrukciji dobro funkcioniše u španskom jeziku, ali se u francuskom défendre odnosi isključivo na to kada se fizički branimo od nekoga. Bilo je potrebno reći soutenir le mémoire.

       Budući da sam španski lakše savladao, on mi je često bio podloga za interferencije u francuskom jeziku. Tako su brkovi, koji se inače na francuskom kažu les moustaches (eng. moustache) jednom na francuskom postali les bigotes (jer je na španskom el bigote). Glagol pomoći (fr. aider) neprelazan je na francuskom jeziku tj. ne zahtijeva prijedlog. Studenti romanistike, vodeći se talijanskim i španskim, često dolaze u zabunu govoreći aider a, što je konstrukcija s prijedlogom. Naravno, to se dešava zahvaljujući španskom ayudar a i talijanskom aiutare a.

        Po stručnoj procjeni jezičkih znalaca, pojava jezičke interferencija najprisutnija je kod govornika koji zbog visokog stepena poznavanja određenog jezika (najčešće stepen B2/C1) griješe u korištenju jezikâ istog ili sličnog porijekla. Takve su greške znatno manje u jezicima koji su po svojoj strukturi udaljeni na svim nivoima (npr. engleski i francuski, njemački i španski i sl.). Zato i nije preporučljivo studirati dva slična jezika jer, koliko god mogli da uživamo u njihovom učenju, toliko nam mogu i zadati mnogo glavobolja. Za mene bi bio veliki izazov učiti talijanski jezik. Vjerujem da bi me te sličnosti „uvalile“ u probleme i nimalo mi ne bi olakšale učenje još jednog romanskog jezika. Iako je su po latinskoj etimologiji svi romanski jezici slični, rumunjski je, ipak, najudaljeniji jer pripada grani istočnoromanskih jezika. I to bi za mene predstavljao veliki izazov (zbog velikog broja slavenskih riječi) tako da bi se javile interferencije s maternjim jezikom.

      Pitanje koje se nameće, a vezano je za jezičke interferencije, je: da li možemo napredovati u učenju stranih jezika ako pokušamo da osvijestimo jezičke interferencije? Budući da se radi o sasvim spontanom i nesvjesnom procesu, veoma je teško pronaći pravo rješenje. U učenju drugog ili trećeg jezika iz iste grupe (u mom slučaju to bi bio talijanski ili portugalski), oslanjamo se na dotad stečena znanja koja su kolektivnog tipa (sve sličnosti svrstavamo pod isti jezički krov, i to nesvjesno). Lakše nam se sporazumijevati (laički rečeno) ako sva znanja iz fonologije, leksike i gramatike objedinimo zahvaljujući njihovim sličnostima. Ipak, kontrastivna lingvistika bi mogla pomoći u rješavanju problemâ jezičke interferencije: ona bi mogla potjecati govornike i sve one koji uče da obrate pažnju na upravo one osjetljive i „klizave“ jezičke zavrzlame zbog kojih često miješamo jezike.