Znam, znam... naš najvažniji događaj u godini se dešavao od 23.7. do 3.8. a mi to nismo propratili u virtuelnom svijetu. Imali smo brojne polaznike i polaznice i veliki broj različitih aktivnosti, i o tome nismo napisali niti jednu jedinu riječ na našem blogu; nismo svakih pola sata mijenjali status na facebook-u; nismo slali mailove našim članovima i članicama, nismo redovno postavljali slike... a mogli smo, a trebali smo.

Ali pošto nismo, sada ćemo pokušati da se opravdamo činjenicom kako smo imali 43 polaznika/ce, časove podijeljene u jutarnju i popodnevnu smjenu. U svakoj smjeni po četiri časa, dva časa gramatike, dva časa konverzacije. Poslije časova bi uslijedile radionice i nezaobilazno druženje sa svima do u sitne sate.. A za vikend? E, tada smo bili na putu...

Naši polaznici/ce su bili raspoređeni u šest različitih grupa, sa pet različitih nivoa. Imali smo potpune početnike koje smo učili osnove našeg jezika, a oni su naučili da predstave sebe, svoju zemlju, kažu nešto o svojoj porodici i prijateljima u sadašnjem vremenu, koristeći akuzativ (nivo A1). Tu su bili i polaznici/ce koji/e su na našu školu došli sa nekim osnovnim predznanjem, ali i sa mnogo zbrke u tom znanju, te smo pokušali uvesti neki red u njihovim glavama, razjasniti sadašnje i prošlo vrijeme, upotrebu genitiva, ali u isto vrijeme navesti ih da nam pričaju o sebi, svojim hobijima, da nauče korisne riječi za sporazumijevanje (A2). Najveći broj polaznika/ca je bio na nivou B1 sa kojima smo se lijepo družili dok smo čitali o BiH, pisali priče, razgovarali o bosanskoj gostoljubivosti i slali razglednice. O savremenom dobu ali i o tradiciji i običajima razgovarali smo sa polaznicima/ama nivoa B2 i C1.

Poslije časova organizirali smo radionice. Obilazili smo Art kuću sevdaha, pili kafu i malo gledali u fildžane. Bilo je tu nekih lavova, vrana, puteva, vulkana, dječaka i djevojčica, sretnih i manje sretnih sudbina.. Ali, rahat lokum je sve zasladio. Išli smo i na radionicu folklora, gdje smo malo slušali o plesu a malo i plesali. Neki su išli na radionicu ćirilice i učili pisati ćirilično pismo, neki su išli na kuhanje i pravili tufahije i pitu; važno je da smo se svi zabavili a ponešto i pojeli. Imali smo i jedno predavanje o toleranciji među ljudima u BiH, o njenom postojanju ili odsustvu, ali prije svega o potrebi da se otvorimo prema drugima, da uvažavamo i poštujemo jedni druge i tako omogućimo bolji život svima nama. Da se u BiH skoro nikada ne može vidjeti da je „sve džaba“, vidjeli smo u istoimenom filmu.

A u subotu smo obilazili Travnik i Jajce, i iako je bilo vruće, prevruće, obišli smo tvrđave, podzemnu crkvu, kulu, kuću Ive Andrića, muzej AVNOJ-a i prelijepi vodopad. To je bila savršena prilika da se više družimo i saznamo još ponešto jedni o drugima.

A pošto je druženje na časovima i radionicama bilo ugodno, nastavili smo ga i u kafićima, restoranima, buregdžinicama, baštama kafića, kinima itd. Najznačajniji element ove, kao i svake prethodne ljetne škole, bili su nam i ostali ljudi. Ljudi koji su došli iz raznih dijelova svijeta, sa zanimljivim životnim pričama, nevjerovatnim interesovanjima, entuzijazmom za učenje jezika koji motivira druge, različitim osobnostima, ljudi kojima je zajedničko to što su željeli naučiti naš jezik i saznati što više o nama i našoj kulturi. Sve i jedna osoba je bila toliko zanimljiva da smo željeli provesti što je više vremena s njima kako bismo ih bolje upoznali i kako bismo im što bolje predstavili našu zemlju, iako smo, kao što je Bernhard rekao, pokušavali preobratiti one već preobraćene.

Riječi ne bi mogle opisati ove ljude, i kada bismo sada opisivali sve njih, imali biste  još dugo vremena šta čitati na našem blogu. Čitali biste o ljudima koji su sami počeli učiti naš jezik i kojima to odlično ide; čitali biste o ljudima koji mogu pričati o fenomenologiji do prekosutra, o ljudima koji su bili okruženi Bosancima i Hercegovcima pa su počeli učiti naš jezik, o ljudima koji jednostavno vole ovu regiju i ove ljude.  

I zaista, mogli smo svaki dan detaljno opisivati šta je ko rekao, šta je ko uradio na času, kako je bilo na pojedinačnim radionicama. Mogli smo mijenjati statuse poput: upravo smo otvorili Četvrtu ljetnu školu; Turistički obilazak je bio za deset – prvi smo u svemu; Danas smo saznali kako je lutka dospjela na krov šupe; Danas šaljemo razglednice; Travnik i Jajce rock'n'roll; Danas je baš vruće; Svi smo mi Walter...

Ali možda je najvažniji od svih statusa ovaj:

Hvala vam svima. Bili ste nevjerovatni. Vidimo se sljedeće godine...