Na UNESCO-vom kalendaru današnji dan, 21. februar/siječanj, dan je maternjeg jezika.
Zbog čega je 'maternji jezik' vrijedan slavljenja pročitajte u tekstu Kada nestane jezik, nestaje sjećanje objavljen na stranici Deutsche Welle, autora Zorana Arbutine.
Osim razloga zašto danas slaviti maternji jezik, važno je podsjetiti se i na povod:
Povijesno se na Dan maternjeg jezika, podsjeća na 21. veljače 1952. godine. Tada je u Daki, tadašnjem glavnom gradu Istočnog Pakistana došlo do prosvjeda protiv odluke vlade da urdu proglasi službenim jezikom. Urdu je doduše bio maternji jezik vladajućh slojeva Pakistana, ali ga je istovremeno samo tri posto ukupnog stanovništva nazivalo svojim maternjim jezikom - za 56 posto ljudi u zemlji je njihov maternji jezik bio bengali. Neredi do kojih je došlo predstavljali su početak devetomjesečnog građanskog rata, koji je završio odvajanjem Istočnog od Zapadnog Pakistana. Istočni Pakistan je promijenio svoje ime u Bangladeš, i tu je bengali ne samo službeni jezik, već i maternji jezik 98 posto stanovništva.
Danas je dobar dan da se i mi sjetimo jezičkih različitosti u Bosni i Hercegovini. Da jedan dan ne pričamo o političkim problemima zvaničnih jezika bosanskog, hrvatskog, srpskog, nego da se podsjetimo na dijalekatske raznolikosti!
Kako vi zovete jelo koje se pravi na ovaj način: Pomiješati rendani krompir, brašna, luka, jaje, soli i bibera i staviti u tepsiju da se peče oko pola sata. Kad se ispeče, zaliti mlijekom ili jogurtom.
Mi smo nabrali ove nazive: oparuša, kljukuša, lezibaba, uljevak, vrilica.
Varijacije u receptu postoje - da li ćete staviti jaje ili ne; da li ćete staviti luk ili ne; manje brašna ili više; da li ćete zaliti jogurtom sa bijelim lukom. A čak može i bez krompira.
Sretan nam Dan maternjeg jezika!
Comments